Početni eksperiment – Od Njemačke preko Azije do Tuzle

Početni eksperiment, ili originalno Starter Experiment Approach (SEA), je nastavna metoda koja učenike stavlja u prvi plan, gdje učenici aktivno sudjeluju u nastavi za prirodne nauke i kroz izvođenje eksperimenata i istraživanja uče, pojašnjava u razgovoru za ioskole.net Jürgen Schönherr, nastavnik iz Njemačke i čovjek koji je razvio ovu metodu 80 – ih godina prošlog vijeka. Trenutno boravi u Tuzli gdje u organizaciji MIOS – a već drugu godinu zajedno s profesorom fizike Fakulteta za prirodne i matemetičke nauke iz Prištine Naimom Sylom obučava nastavnike iz Tuzlanskog kantona kako ovu metodu primjeniti u radu s učenicima.

• U SEA se radi o tome da se potaknu nastavnici da slušaju učenike o tome šta je u njihovim glavama i da to koriste da učenike dalje vode u pravcu u kojem trebaju i gdje žele ići. Često učenici ne znaju u kojem pravcu žele ići, ali kad su uključeni u proces, onda razviju smisao za to šta je hemija, šta je fizika. Nije to samo učenje napamet, tu se eksperimentiše i istražuje. Šta je biologija, šta je matematika? Matematika nije samo učenje napamet formula, već razumijevanje kako je nastala formula ili i pitanje mogu li i sami kreirati formulu – ističe Schönherr.

Također naglašava da kada se kroz SEA program predaje, mijenja se pristup učenika ne samo prema ovim predmetima, već prema školi uopšte, jer shvataju školu drugačije i postaje im važnija. Naš sagovornik pojašnjava da drugačijim pristupom škola postaje mjesto gdje djeca rade stvari koje ih zanimaju i zato što primjete da se to može koristiti u budućem životu. Kao primjer navodi Filipine, gdje se broj studenata hemije povećao za 500 posto nakon što su studenti kao učenici imali nastavu iz prirodnih nauka po SEA programu. U zemljama gdje se radi centralna matura, kao u Maleziji ili Tanzaniji, nakon nekoliko godina ispostavlja se da sve škole koje koriste ovu metodu budu bolje rangirane na rang listama.

Efekte korištenja SEA metode u svom svakodnevnom radu sa studentima primjećuje i profesor fizike Syla s Kosova, gdje je SEA prisutna godinama, a već dvije godine je i zvaničan program koji podržava i Vlada Kosova i koji se provodi u kosovskim školama.

• ­Ulažemo puno u prirodne i tehničke nauke i to je naš državni interes, a među tim programima je i SEA. Pet godina držim nastavu metodike i fizike na odsjeku za fiziku i uvodim SEA . Također, na prijemnim ispitima sada kod nas dolaze kvalitetetniji studenti – ističe naš sagovornik, dodajući kako se prije deset godina prvi put susreo s Schönherrom, te su zajedno uspješno držali SEA treninge širom Kosova.

Sama metoda nastala je daleko od Njemačke i, kako sam kaže njemački nastavnik, to je duga priča. Schönherr je radni vijek počeo kao elektromehaničar, ali je tokom rada shvatio da želi raditi s ljudima, te se odlučio na studij matematike i fizike. Tokom studija sreo je profesora koji je imao interes da animira učenike i da učenici budu glavni u nastavi, a ne samo da slušaju predavače.

• Taj profesor je kreirao jednu radnu grupu i u toj radnoj grupi ja sam bio nadležan za prirodne nauke. Razvijali smo nastavne materijale za prirodne nauke i za indvidiualiziranu nastavu. Tu smo naravno radili i pokuse i o tome diskutovali i posebno smo se fokusirali na to kako nam djeca uče i to nas je dovelo do jednog švicarskog pedagoga Jeana Piageta (Jean Piaget) i intenzivno smo se bavili njegovom teorijom učenja i rekli smo da moramo na osnovu njegove teorije organizovati i nastavu. Zbog toga se Piaget pojavljuje u našim obukama – pojašnjava Schönherr.

Tokom kasnijeg rada u školi nakon jednog sastanka vijeća roditelja prišao mu je otac jedne od učenica i rekao da je pratio kako njegovo dijete reaguje na nastavu i da samostalno kući izvodi eksperimente, a što nije primjetio kod svoje druge djece i da ga zanimaju detalji, te je našeg sagovornika pitao da radi u inostranstvu. Schönherr je prvi mah odbio raditi u inostranstvu u školi, ali se ponuda odnosila na razvojne programe u Indoneziji, te je pristao otići.

• ­Kada sam došao u Džakartu rekli su mi, evo, ovo je tvoje radno mjesto i tu je puno tvojih kolega i trebaš pisati udžbenike i priručnike za nastavnike. Rekao sam da ne poznajem nastavnike i učenike i da ne mogu pisati za njih jer moram prvo znati šta se dešava, šta su problemi, šta oni mogu, a šta ne. Onda sam dobio tri mjeseca vremena i za ta tri mjeseca sam utvrdio da jedna knjiga ne bi mogla riješiti problem. Nastavnici trebaju imati dobro obrazovanje u prirodnim naukama. S jedne strane stručno znanje, a drugo metodika. Ni jedno i drugo nije postojalo, a nakon toga je moj ugovor u Indoneziji bio završen – kaže naš sagovornik.

Međutim, kako je bio vezan ugovorom za Vladu Njemačke još više od tri godine, dobio je mjesto u susjednoj Maleziji na jednom međunarodnom institutu za edukaciju nastavnika za jugoistočnu Aziju, gdje je s kolegama za više od tri godine razvio SEA – u, koja će učenike staviti u prvi plan. Ipak, priča s Indonezijom je dobila svoj sretni kraj, jer se vratio kasnije nakon poziva iz te zemlje.

• Indonežani su me poslali kući nakon što sam odbio napisati priručnik za nastavnike. Dok sam radio u Maleziji, uvijek sam u svojim grupama imao kolege i kolegice iz Indonezije i pretpostavljam da su kući pričali šta smo zajedno razvili i vjerovatno su rekli da to treba uvesti i u Indoneziji. Odjednom su ljudi koji su me odbili došli i rekli da ono što sam rekao, da ne treba knjiga, već dobar obrazovni program za nastavnike, je bilo tačno. Rekli su mi da me nisu smjeli pustiti već zadržati i pitali li mogu li ponovo doći. Onda sam otišao opet u Indoneziju, koji su od Svjetske banke primili novac za nastavničko usavršavanje i to je bilo 86. godine – otkriva Schönherr na kraju razgovora.